Njemački ovčar, postanak i razvoj, o vrsti
Njemački ovčar je pasmina koja je uspjela zadobiti popularnost u svim dijelovima svijeta kao ni jedna druga. Njegove neprijeporne kvalitete i inteligencija razlog su što ga je čovjek odlučio koristiti za različite aktivnosti. Radi se u stvari o izvanrednom čuvaru i zaštitniku, pomoćniku u borbi protiv trgovine drogom i krijumčarenju, idelanom pomoćniku za spašavanje ranjenika u ratu, kao i ono najvažnije vjernom prijatelju.
On je ponos njemačkih uzgajivača, iako je danas rasprostranjen po cijelom svijetu.
Njemački ovčar, poznat i kao Ovčar iz Alsacea, pretpostavlja se po jednoj teoriji, da je nastao križanjem između vukova i domaćih pasa, dok drugi smatraju, možda i s većim pravom, da je njemački ovčar autohtona pasmina iz Wurtenberga i Turingie, regija gdje su njegovi preci bili u funkciji čuvara stoke. Kažu da je vrlo star po postanku i da potječe još iz brončanog doba, nekih šest ili sedam tisuća godina prije Krista.
Prirodoslovac
i ekspert u ovoj materiji Jaitelles nazvao je njemačkog ovčara "canis familiaris matris optimae". Azijskog je podrijetla i kasnije se raširio po cijeloj Europi.
U Njemačkoj je prisutnost psa ovčara dokumentirana počev od VII stoljeća prije Krista; negdje oko 1600 godine svijetla dlaka se gubi, možda zato što se funkcija tih pasa promijenila.
Polazeći upravo od nekih njemačkih starih primjeraka, 1895. započinje selekcija koja je dovela do toga da se u nekoliko godina odrede karakteristike autentične pasmine njemačkog ovčara, najvećma zaslugom strastvenoh kinofila Von Stephaniza u suradnji sa njemačkim uzgajivačima.
Glavna zone uzgoja bile su: Wurtenberg, regije Hesse, Turingia, Bavarska i još neke.
Tad je osnovano i udruženje "Verein fur Deutscher Schaferhund" svrha kojeg je bila da pruži završni poticaj uzgajanju i poboljšanju pasmine.
Tijekom vremena, poboljšanje fizičkih osobina praćeno je znatnim promjenama u korištenju tih pasa: karakter (posebno pažnja, vjernost i hrabrost), znatna fizička snaga i oštrina osjetila učinili su od njemačkog ovčara psa sposobnog za obavljanje najrazličitijih poslova, no još uvijek se, zahvaljujući instiktu, koristi i za čuvanje stoke.
Kod njemačkih ovčara intelektualna nadarenost zauzima visoko mjesto. Lijepi, ali plašljivi i glupi pas, biti će manje cijenjen od manje lijepog ali nadarenog inteligencijom psa.
Iz tog razloga pasmina se podvrgava službenim ispitima obrane i gonjenja kako bi se otkrila prava vrijednost svakog pojedinog psa, njegova hrabrost, inteligencija, sa zadaćom da na kraju razvije sposobnosti i usvoji znanja koja će ga učiniti korisnim čovjeku.
